O Šapcu

Šabac je grad u Mačvanskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imao je 53.919 stanovnika. Šabac, koji se nalazi u zapadnoj Srbiji na obali reke Save, razvio se oko utvrđenja podignutih uz reku (Zaslon, Bigir Delen). Šabac je privredno, kulturno i administrativno središte Mačvanskog okruga.
Šabačka tvrđava (prvobitno Zaslon ili Sava, osmanlijski naziv Bigir Delen odnosno probijač boka) je utvrđenje u današnjem Šapcu na obali Save. Utvrdu u današnjem obliku je podigao 1471. godine Isa-beg Isaković po osmanlijskom obrascu koji je upotrebljen i prilikom gradnje Kladova (Fetislama) i Zemunskog Grada. Danas je opstala samo južna polovina tvrđave sa dve okrugle kule i bedemom, pošto je severnu polovinu odnela Sava.

Tvrđava ima osnovu pravilnog četvorougla sa po jednom kulom kružne osnove (spoljnog prečnika oko 10m) u svakom od temena četvorougla. Tvrđave istih (Zemunski Grad) i sličnih (Fetislam) osnova mogu se naći duž rečnih obala Save i Dunava.
Položaj i izgled prvobitne srpske tvrđave oko koje se razvio današnji grad nije poznat, pošto do danas nisu otkriveni njeni tragovi, ali se na osnovu njenog imena (Zaslon) može pretpostaviti da se nalazila na nekoj uzvišici kraj Save, što bi značilo da Osmanlije nisu na njenim temeljima podigle svoju utvrdu.
Današnje utvrđenje je 1471. godine podigao Isabeg Isaković i nazvao ga Bigir Delen odnosno probijač boka čime je jasno prikazan njegov cilj da napada po strani (boku) u odnosu na glavni pravac dejstava koji je išao preko Beograda.
Mađari su ga zauzeli 1476. godine i u njemu su smestili posadu od 100 Srba šajkaša koji su branili utvrdu sve do 1521. godine kada je pala u osmanlijske ruke sa nizom drugih tvrđava (prevashodno Beogradskom).

Šabac je kao grad imao veliki istorijski i strateški značaj. Budući da se nalazi na povoljnoj poziciji gde su se u prošlosti ukrštali putevi za Bosnu, Beograd, Srem i Podrinje, mnoge vojskovođe i osvajači su birali baš područje Šapca da tu vode odlučujuće bitke. Sami Turci nazvali su tvrđavu na Savi „Udarač s boka”, što svedoči o strateškoj važnosti Šapca kao utvrđenja i grada. Takođe o tome svedoče mnoge važne bitke koje su se odigrale u neposrednoj okolini grada, od Boja na Šapcu 1476, Austrijskog napada na grad 1788-e u kojoj je prvu vojnu akciju i ranjavanje doživeo Jozef Ponjatovski, zatim Mišarske bitke 1806-e koja se odigrala na brdu Mišaru 5 km istočno na izlasku iz Šapca, zatim boja na Zasavici nedaleko od Šapca i boja na Dublju 1815-e, zadnje bitke Drugog srpskog ustanka, koja se odigrala u selu Dublje u okolini Šapca, pa do strateške važnosti Šapca u toku Cerske operacije 1914-e i forsiranja Save tokom bitke na Čevrntiji, koja se odigrala na polju Čevrntija između Šapca i Sremske Mitrovice, pa do bitke za Šabac iz 1941-ve godine. Šabac je bio i jedna od šest gradova čiji su ključevi predati knjazu Mihajlu. U periodu posle Drugog svetskog rata, Šabac dobija na značaju zbog fabričkog pogona Zorke, koja je izmešten iz Subotice u Šabac 30-ih godina XX veka, a koji je unapređen 60-tih i 70-tih godina XX veka .

Prve posleratne godine, kao i u celoj Jugoslaviji, obeležene su velikim poletom i entuzijazmom u izgradnji i obnovi ratom uništenih dobara. Nosilac razvoja modernog Šapca je sve razvijenija i snažnija hemijska industrija, tj. fabrika „Zorka”. Ubrzano se grade nova privredna postrojenja, uređuje putna mreža, sprovodi elektrifikacija… Umesto mnogih dotrajalih udžerica grade se nove moderne zgrade. Nažalost, ponešto što je davalo duh starom Šapcu se i gubi, ali to je danak novom vremenu koje kao da nije uvek imalo strpljenja da se bavi emotivnom stranom života. Sedamdesetih godina Šabac doživljava do tada neviđeni procvat. Za nekoliko godina u tom periodu preduzima se nekoliko kapitalnih poduhvata koji sasvim menjaju izgled ovog grada. Na nekadašnjoj Benskoj bari, močvarnom tlu, na kom su se vekovima gnezdile ptice, a zapravo samo nekoliko stotina metara od centra grada, niče novo stambeno naselje. Novi betonski most preko Save, Sportska hala „Zorka” sa zatvorenim bazenom i fudbalskim igralištem, Hotel „Sloboda” „B” kategorije, Gradski stadion, nove škole, obdaništa, domovi kulture, autobuska stanica… Ogroman broj komfornih porodičnih kuća gradi se kako u samom gradu, tako i na dotadašnjoj periferiji Trijangli, Kasarskim i Šipurskim livadama, Letnjikovcu… Naselja koja su do tada fizički bila odvojena od Šapca po nekoliko kilometara sada počinju da se spajaju sa gradom kao što je slučaj sa Dumačom, Pocerskim Pričinovićem, Jevremovcem, Bogosavcem, Majurom itd. U poslednjih pet godina Šabac se infrastrukturno veoma razvio. Savremeni izgled, koji ga vraća nekadašnjem nadimku „Mali Pariz”, upotpunjen lepim uređenjem same gradske četvrti, odaje sliku modernog srednjoevropskog grada